U prošlim vremenima su narodnim izrekama i mudrostima prenosili razne korisne i poučne informacije sa koljena na koljeno tako da se na jedan slikovit način slušatelju dočaralo pučko narodno blago koje se lako zapamti.Jedna od tih izreka je ,,na ljutu ranu ljuta trava,,što će reći da nema bolesti za koju u prirodi nema lijek.

U iščekivanju nadolazeći BOŽIČNI i NOVOGODIŠNJIH blagdana slaveći ih priuštimo si malo više uživanja u hrani,piću i slatkišima a smanjimo tjelesne aktivnosti.Unoseći u organizam povečane količine masti,šečera i alkohola kojim ga opteretimo i nakon toga se ne osječamo najbolje.

U vremenima koja su iza nas već na badnju večer stolovi su obilovali prirodnim voćem koje je bilo posvuda sa njime se kitilo božično drvce,u košaricama je bilo na stolu tako da ga je svatko po želji uzimao.Poseban i vrlo cijenjen voćni specijalitet je turšija od krušaka mioljača koje se beru krajem rujna o blagdanu Mihovila Arkanđela (29.09.)

Nakon branja stavljaju se u otavu ili sjeno da se ,,udobre,,odnosno da pomekane i budu jestive te po narodni ,,ugnile,,lagano pocrne u sredini sa mliječnim okusom soka.

Tada su spremne za turšiju koja je ostavština od turskih vremena posebno cijenjena u Bosni i Hercegovini u posudu (bure )stavlja se red orahovog lista pa red krušaka i tako nekoliko slojeva odnosno koliko imamo nakon toga se samo zalije hladnom čistom vodom zatvori i ostavi da zori.

To je obično za konzumaciju o Božiću kada nam je i najpotrebnija pomoć od prekomjernog jela i pića. Okus je osvježavajući poseban i što bi stari ljudi rekli ,, zarezuju,, stvarajući dojam kao da iz ploda izlaze sitni mjehurići i pravi su lijek i pomoć našem organizmu.

Više...

Unatoč pojavom krupnih primamljivih plodova trešanja SVILENA se uspjela othrvati i nalazimo je na cijelom području bivše Jugoslavije, a posebno u Slavoniji i Bosni, spada u najslađe sorte trešnje čiji je okus kao zrelo grožđe. Krupnoće je kao domaća višnja, rađa u grozdovima i ptice ju posebno obožavaju. Zori odmah iza rane trešnje. Plodovi dugo traju. Vrlo je mekana nije pogodna za tržište, ali zbog svog okusa vrlo je omiljena u slavonskim voćnjacima.

Stari vinogradari često su ovo posebno voće sadili na slobodne prostore u divljine vinograda, radi vrlo ukusnih plodova a i prekrasnog lišća u kasnu jesen. Postoje mnoge samonikle sorte koje slobodno rastu u divljini, a neke kvalitetne čovjek kje razdvojio i posadio u svojoj okolici, cvjeta bjelim grozdastim cvjetovima, a plodovi dozrijevaju u jesen kad i grožđe. Jestivi su kada ugnile i padnu na zemlju. Bogati su taninom i njihova konzumacija preporučava seljudima saprobavnim smetnjama. Stabla su im dugovječna sa širokim krošnjama i obično rađa svaku drugu godinu.