BREKINJA KAO PRIRODNI INZULIN

Brekinja (lat.Sorbus tominalis) je čudesno divlje,samoniklo šumsko voće koje se u europskim zemljama jako cijeni dok je kod nas malo poznato.Na tržnicama europskih metropola, Londona ,Beča i Pariza egzotični plodovi prodavali su se svakodnevno i bili su veoma cijenjeni.Kako sadrže dosta tanina koriste se kao lijek kod probavnih smetnji a osim plodova čaj od kore smatra se prirodnim inzulinom.Stablo joj je vrlo interesantno jer ima ,,dekorirane,,listove a plodovi rode u malim grozdićima i nakon prvoga mraza postaju jestivi.Od plodova se mogu spremati fine marmelade koje su po okusu slične šipku.Stabla su dugovječna ,otporna na hladnoću i uspijeva na gotovo svim područjima naročito na terenima iznad150 m nadmorske visine.Obilnije je prisutna na višim položajima mediteransko-montanskog pojasa do700 m nadmorske visine u zajednici hrasta medunca i crnog graba.U prirodi je vrlo značajna jer su njeni plodovi i list bitan izvor hrane za ptice i divljač.

Nametnika i bolesti gotovo nema a budući da je ukusno voće i vrlo dekorativna ljubitelji zdrave hrane rado ju sade na svoji imanjima i voćnjacima.

ODLIČAN SOKOVNIK VER VITA

Velikom brzinom možemo za samo nekoliko sekundi pripremiti sviježi prirodni sok bez konzervansa i pasterizacije i što je najbitnije više nam neće propasti ništa od voća i povrća čak od oraha ispreša njegov najkvalitetniji dio i u kombinaciji sa voćem daje odličan zdravi napitak !

OPŠIRNIJE

GROŽĐE BUDUĆNOSTI

Kako konzumirati grožđe koje nije tretirano nikakvim kemijskim sredstvima a da nebudemo zakinuti po kvaliteti i okusu.Čime mi vrijeme dozvoli ozbiljnije ću se posvetiti kompletiranju zbirke starih i ekoloških sorata sa našega područja a već sam se uvjeri da ih ima u izobilju.Poneke sorte su rangu sa drugim stolnim sortama i p kvaliteti ništa ne zaostaju i imaju mnoge prednosti.Vršio sam pokuse na nekoliko sorata i došao do zaključka da možemo svoje grožđe ako ga pravilno uskladištimo na malim lozicama konzumirati do proljeća a da se jako ne osuši.Jedini problem je da bi došao do genetskog materijala trošak u vremenu i putu ali ako to želimo ništa nije problem.

Stara slavonska pjesma ,,kad su stari svinje žirovali debele su slanine imali,,vraća nas u prošla vremena kada su seljaci na poseban način hranili svoje blago ,,šparajući,,kukuruz i žito. Najpoznatiji su bili spačvanski svinjari, mada i u drugim djelovima Slavonije i hrvatske gdje su se visoke hrastove i bukove šume obilato koristile kao hranilišta jer su žir i bukvica bila prava poslastica za svinje. Budući da su šume bile ponekad udaljane od naselja i više kilometara nije bilo moguče svakodnevno po snijegu i hladnoći tjerat i,,gice,, kako su ih iz milja nazivali stari Slavonci pa su gradili od pruća obore i koceve gdje zu se krmače prasile i bili su zaštita od hladnih slavonskih zima. Još mi pred očima idilična slika kolone čupavih bijelih i crni svinja poredane po veličini gdje trčkaraju uskom prtinom na putu prema šumi.

Zaostali iza kolone obično su monotono drečeći mršuljasti kržljavci pokušali sustiči snažnije

Više...