Stari vinogradari često su ovo posebno voće sadili na slobodne prostore u divljine vinograda, radi vrlo ukusnih plodova a i prekrasnog lišća u kasnu jesen. Postoje mnoge samonikle sorte koje slobodno rastu u divljini, a neke kvalitetne čovjek kje razdvojio i posadio u svojoj okolici, cvjeta bjelim grozdastim cvjetovima, a plodovi dozrijevaju u jesen kad i grožđe. Jestivi su kada ugnile i padnu na zemlju. Bogati su taninom i njihova konzumacija preporučava seljudima saprobavnim smetnjama. Stabla su im dugovječna sa širokim krošnjama i obično rađa svaku drugu godinu.